što je faktor emisije i zašto je tu navedena referentna točka

Faktor konverzije iz potrošnje u CO2-emisije

Emisijski faktor je fiksni broj koji se koristi za konverziju potrošnje u količinu stakleničkog plina. Jedan litar dizela, kubni metar plina ili kilovat-sat električne energije sam po sebi se ne mjeri u kilogramima CO2 — emisijski faktor je multiplikator koji to omogućava. Bez tog broja postoji samo popis podataka o potrošnji iz energetske fakture ili računa za gorivo; s emisijskim faktorom se iz toga može izvesti emisija koja se traži u izvještavanju o održivosti, obično podijeljena prema scope 1, 2 i 3 kao što je razlika između scope 1, scope 2 i scope 3 pojašnjeno.

Referentni datum je naveden jer emisijski faktori sami po sebi nisu trajno utvrđeni. Periodički se preispituju — kilovat-sat električne energije iz godine s puno vjetroenergetske energije ima drugačiji faktor od kilovat-sata iz godine s više plinskih elektrana, a i metodološke mjere se usavršavaju. Emisijski faktor bez referentnog datuma je zato broj bez roka trajanja: nejasno je je li to najnovija utvrda ili starija. Pri oblikovanju dossiera se stoga bilježi koji je faktor korišten i s kojim referentnim datumom, kako bi se naknadno moglo pratiti na čemu se temelji izračun.

Gdje to proizlazi iz sistematike

Podjela na scope 1, 2 i 3 dolazi iz GHG Protokola, međunarodne sistematike koja je u temelju načina na koji se emisija stakleničkih plinova na razini svijeta klasificira i izračunava. VSME-standard EFRAG-a na tome gradi za osnovni modul koji koriste mala i srednja poduzeća koja nisu uvrštena na burzi, i upućuje na vrstu ovakvih faktora konverzije za izračun emisija. Budući da se emisijski faktori redovito preispituju, referentni datum je dio svakog broja koji je s njima izračunat — to je također razlog zašto promjena emisijskog faktora može imati posljedice na već oblikovani dossier, kako je opisano u što učiniti ako promjena u standardu utječe na vlastiti dossier.