moj kupac ne prihvaća što odbijam odgovoriti na pitanje

Primatelj može odbiti odbijanje, ali ne može postaviti VSME granicu po stranu

Ako primatelj ne prihvati da neko pitanje ostane neodgovoreno, to ne mijenja temeljni princip: ketni odredba u Direktivi o izvještavanju o održivosti postavlja granicu za ono što može zahtijevati poduhvat dužan izvještavati od dobavljača s tisuću ili manje zaposlenih. Nesuglasje oko te granice je prvenstveno razgovor između dvije strane, a ne automatski uspjeh za stranku koja je sastavila upitnik. Primatelj može doista nastaviti s tvrđenjem da su informacije potrebne, može zatražiti pojašnjenje ili može osporiti odnos na drugim osnovama — to je poslovna procjena, odvojena od pitanja je li izvorno pitanje bilo u skladu s VSME.

U praksi pomaže održavati razgovor što je više moguće činjenično: ne "ovo ne trebam reći", već uputa na standard na kojem se temeljи odbijanje, s kratkim, poslovnim objašnjenjem zašto se tražena informacija nalazi izvan okvira. Kako takva formulacija izgleda detaljno je razrađeno u kako lijepo napišem da neću odgovoriti na pitanje. Nastavi li primatelj s naporima, tada je temeljni problem često ne ton odgovora već pitanje stvarno li je postavljeno pitanje iznad VSME osnovnog modula — upravo to smije li moj kupac postaviti sve pitanja o održivosti koja želi obrađuje.

Na čemu se ovo temelji: ketna odredba i VSME osnovni modul

Ketna odredba u Direktivi (EU) 2022/2464 ograničava ono što može zahtijevati poduhvat dužan izvještavanju od manjeg dobavljača, s VSME osnovnim modulom EFRAG-a kao referentnom točkom za ono što se nalazi u okviru. Ta ograničenja reguliraju ono što se može zahtijevati — ne kako primatelj reagira kada se dobavljač na to poziva, niti što se događa ako se strane oko toga ne slažu. Za potonje, za ova MKB-izvještavanja, ne postoji priznana institucija koja bi donijela odluku.